U selima širom Srbije, gde su bunari i dalje važan izvor vode, zanati poput bunardžijskog postaju sve ređi. 

NAJMLAĐI BUNARDŽIJA U SRBIJI: Nenad iz Venčana kod Aranđelovca od 15. godine čuva porodični zanat i čisti bunare

U selima širom Srbije, gde su bunari i dalje važan izvor vode, zanati poput bunardžijskog postaju sve ređi. 

Nenad Begović (31) bunardžijski zanat počeo je da uči još kao dečak, uz oca Prvoslava, poznatog kao Prle. Već sa 15 godina počeo je aktivno da radi, a znanje koje danas poseduje nasleđeno je i od dede Radomira, koji je bio poznat po radu na izuzetno dubokim bunarima.

Ekipa Begovića svakodnevno obilazi teren širom Srbije, a najčešće rade u Šumadiji. Tokom jednog dana mogu da očiste i do tri bunara, dok su sa dve ekipe uspevali da rade i na čak sedam bunara paralelno.

Ovaj posao, kako ističu, nije nimalo lak niti bezbedan. Pre nego što započne čišćenje, bunar se najpre ispumpava, a zatim se proverava prisustvo otrovnih gasova pomoću sveće. Tek nakon toga Nenad se spušta na dno, gde ručno uklanja mulj i nečistoće koje su se godinama taložile.

Dubina bunara varira, ali najčešće iznosi do 10 metara. Ipak, Nenad je radio i u bunaru dubokom 32 metra, dok su njegov otac i deda silazili i znatno dublje – čak do 55 metara.

Bunardzija

Foto: Nenad Blagojević

Poseban izazov predstavljaju stari bunari, kojih u Srbiji ima mnogo. Jedan od zanimljivijih primera je bunar iz 1806. godine u Ritopeku, koji su takođe čistili.

Osim čišćenja, Begovići se bave i renoviranjem bunara, kao i izradom santrača – drvenih kućica koje štite bunar. Zahvaljujući savremenoj opremi poput električne dizalice, pumpi i agregata, posao danas obavljaju efikasnije nego ranije, kada su koristili merdevine i ručne alate.

Prema Nenadovim rečima, bunar bi trebalo čistiti na svakih pet godina, a potražnja za ovim uslugama poslednjih godina raste. Sve više ljudi, naročito iz Beograda, kupuje placeve na selu i želi pouzdan izvor vode.

Iako je posao dobro plaćen, problem predstavlja nedostatak radne snage. Malo ko je danas spreman da se spusti u bunar, što ovaj zanat čini još ređim i vrednijim.

Nenad, koji živi u rodnom selu sa suprugom i troje dece, kaže da mu je porodica najveća motivacija. I pored napornog rada i čestog odsustva od kuće, trudi se da vreme sa decom nadoknadi i obezbedi im bezbrižno detinjstvo.

Priča o porodici Begović pokazuje koliko su tradicionalni zanati i dalje važni, ali i koliko je potrebno truda, hrabrosti i posvećenosti da bi opstali u savremenom vremenu.

Podelite vest

Facebook
Twitter
LinkedIn
Telegram
Email