Vodeničar Tomislav Sretenović nastavlja porodičnu tradiciju dugu dva veka, a u staroj vodenici danas proizvodi organski ovas, priprema čaj i pravi domaće hlebove od više vrsta brašna.
Sretenovića vodenica postala je prepoznatljivo mesto za ljubitelje domaće hrane, organskih proizvoda i autentičnih seoskih domaćinstava.
Ideja da počne da proizvodi čaj od ovsa javila se nakon što su mušterije sve češće tražile organski ovas kako bi same pripremale ovaj napitak. Tomislav je odlučio da istraži načine njegove pripreme i prerade, a danas u okviru porodičnog domaćinstva uzgaja dve vrste ove žitarice.
– Jedan koristimo isključivo za čaj, kod njega se ne odvaja omotač, dok se drugi, takozvani golozrni ovas, koristi za ovsenu kašu. Taj prvi, klasičan ovas ne može da se ljušti, pa ga termički obrađujemo i zatim pakujemo – objašnjava Tomislav.
Kompletna organska proizvodnja u Sretenovića vodenici je sertifikovana, a ovas uzgajaju već 12 godina. Poslednjih godina Tomislav se posebno posvetio istraživanju načina tretiranja, pripreme i konzumiranja ove žitarice.
Prema njegovim rečima, čaj od ovsa priprema se na poseban način. Jedna šaka ovsa ostavlja se uveče u litru nehlorisane vode, a narednog dana zagreva do prvog ključanja. Čim voda provri, ringla se isključuje, a napitak ostavlja da se hladi oko 45 minuta.
Tomislav savetuje da se čaj pije pre obroka, ali je važno napomenuti da se tradicionalna upotreba ovsa ne može smatrati dokazanim lekom za urinarne infekcije, probleme sa bubrezima ili regulaciju šećera u krvi.
Sretenovića vodenica nije poznata samo po organskom ovsu. U njoj se melje i prodaje 12 vrsta brašna, a posetioci mogu da probaju domaće hlebove, sokove, napitke i tradicionalne specijalitete.
Posebno mesto u gastronomskoj ponudi zauzima kuvana organska spelta sa orasima i slatkom pavlakom. Tajna njene pripreme, kako objašnjava domaćin, jeste u dugom stajanju nakon kuvanja, koje omogućava da žito potpuno omekša i ohladi se.


Foto: Nenad Blagojević
– Nakon laganog kuvanja žito treba da stoji dok se potpuno ne ohladi, a to je sigurno nekih osam do deset sati. Sve ukupno, od momenta kada ga stavite u vodu pa do konzumiranja, treba da prođe 24 sata. U naš specijalitet dodajemo muškatni oraščić i slatku pavlaku odozgo – otkriva Tomislav.
U vodenici se pripremaju i domaći hlebovi od različitih vrsta organskog brašna. Tomislav i njegov kolega Miladin prave crni mešeni hleb bez kvasca, od spelte, ovsa i ječma, kao i kukuruzni hleb koji sadrži 70 odsto organskog kukuruznog i 30 odsto organskog belog pšeničnog brašna.
Hlebovi teže oko 600 grama, a prodaju se po ceni od 300 dinara. Njihove proizvode kupci mogu da pronađu subotom na organskoj pijaci u Bloku 44 u Beogradu, kao i na pijaci na Bežanijskoj kosi.
– Kad sam počeo ovo da radim nisam bio svestan šta je beli hleb. Mislio sam da je toliko loš da ga treba zabraniti, međutim, vremenom sam shvatio da ga treba samostalno praviti, odnosno da je najbolji hleb na svetu onaj koji mesite svojim rukama, svojom energijom – kaže Tomislav.
Važno mesto u ponudi zauzima i kopriva, koju koriste svežu i sušenu, kako za pripremu projare i kuvanih jela, tako i za napitke. Među omiljenim proizvodima je hladni čaj od koprive, sa dodatkom nane, majčine dušice, limete i meda.
– U toku godine najčešće je koristimo svežu i to najviše u najpopularnijem napitku, hladnom čaju od koprive, sa dodatkom nane, majčine dušice, limete i meda. Pravimo ga svakog drugog dana i mi svi ovde ga pijemo redovno – priča Tomislav.
Porodica Sretenović već 200 godina nosi prezime koje potiče od imena sveštenika Sretena, koji je 1818. godine u Markovoj Crkvi kupio vodenicu od Turaka. Danas je Tomislav osma generacija koja se bavi vodeničarskim zanatom, dok su njegova deca deveta generacija koja nastavlja porodičnu tradiciju.
Sretenovića vodenica nalazi se u Markovoj Crkvi, selu u opštini Lajkovac koje ima svega oko 100 stanovnika. Kroz imanje protiče reka Toplica, na kojoj se nalaze vodenica i valjarica, a koja izvire u obližnjoj Banji Vrujci.
Posetioci koji dolaze u ovo domaćinstvo mogu da uživaju u prirodnom ambijentu, domaćoj hrani i organskim proizvodima, a u okolini se nalaze i značajne kulturno-istorijske znamenitosti, među kojima su manastiri Bogovađa i Ribnica.
Razvoj ovakvih domaćinstava i povezivanje lokalnih proizvođača, turističkih destinacija i kulturnih sadržaja deo su šire ideje Biodistrikta Kolubara, prvog biodistrikta u Srbiji. Njegov cilj je povezivanje šest opština – Valjeva, Mionice, Osečine, Ljiga, Uba i Lajkovca – i stvaranje održivog modela razvoja zasnovanog na organskoj poljoprivredi, turizmu, kulturi i obrazovanju.
Prvi biodistrikt u Srbiji nastao je upravo u Kolubarskom regionu, a ovaj koncept zasnovan na principima organske proizvodnje donelo je u Srbiju 2024. godine udruženje Serbia Organika.
Više informacija o Biodistriktu Kolubara možete pronaći na njihovom zvaničnom sajtu, kao i na Instagram stranici.
Izvor: pricesadusom.com

